“There are two ways to be rich: One is by acquiring much, and the other is by desiring little.” —Jackie French Koller


Isprva je sve započelo slučajno i spontano, no sada kada na to gledam, dogodilo se u pravom trenutku i nužnom potrebom za promjenom vlastite percepcije i načina života.  

Naime, vrsta sam osobe koja se lako vezala za bilo što - stvari, osobe, događaje….  Još kao djetetu mi je bilo žao baciti papirić u smeće, razmišljala sam kako će mu tamo biti ružno i radije sam ga nosila u džepu. Tako sam znala imati pune džepove papirnatih maramica, omota od slatkiša, računa, listova pogrešno napisanih riječi… i sa takvim džepovima izgledala sam smiješno. Ljudi su se pitali što to nosim u džepovima, djeca su me znala zadirkivati,  a mama se uvijek ljutila kada bi stavljala rublje u pranje. No, to meni nisu bili razlozi za promjenu navika, štoviše sakupljala sam sve i svašta.

Kasnije, tijekom mog odrastanja, ta se navika u prenesenom značenju ponavljala u svim aspektima moga života.  Moji prepuni džepovi preslikali su se na glavu punu obaveza i zadataka koje sam si često sama dodatno i nepotrebno nametala.  Život mi je ispunjavala golema masa  ljudi iz koje nisam mogla razabrati iskrene prijatelje, moja svakodnevica je bila šuma u kojoj nisam vidjela drveće. U masi svega oko sebe bila sam, jednostavno rečeno, izgubljena. 




Kada sam po prvi puta postala majkom, isti model se nastavio sa izgovorom kako svom djetetu želim omogućiti sve što mogu i što mu treba, nisam htjela dopustiti da u bilo čemu oskudijeva i često sam njegove zadatke iz predostrožnosti i suosjećanja obavljala umjesto njega. 

Životni prostor je bio pun nepotrebnih stvari i unatoč tome, nepromišljeno sam unosila samo nove. Moja energija, vrijeme i emocije bili su potrošeni na nebitno, a ja iscrpljena, izgubljena, nezadovoljna. Istovremeno, moje je dijete raslo kao gljiva i često bi me puta mimoišli njegovi uspjesi, misli, bolesti… Tete u vrtiću, bake i djedovi u to su vrijeme bile osobe sa kojima je provodio najviše vemena i od njih sam slušala koliko je dobar i napredan. Iz njegovih sam radova iščitavala njegov pogled na svijet. Željela sam to sama otkrivati, biti uz njega u ključnim trenucima i prepoznavati njegov potencijal, no zajedničkog vremena bilo je sve manje. 

Tada sam shvatila koliko je potrebno promijeniti prvenstveno sebe, a zatim i očistiti okružje od svakog viška koji mi nepotrebno odvlači vrijeme i pažnju.
U prirodi je čovjeka uvijek težiti boljem, no zapravo je pravi uspjeh u postizanju ravnoteže, kvalitetno provedenim trenucima sa svojim najbližima, te osobnom zadovoljstvu. 

Bolovanje tijekom druge trudnoće bio je prijelomni trenutak između dotadašnje i nove mene. Moje nadolazeće vrijeme ispunjavali su isključivo trenuci sa obitelji, stanje u kojem sam se nalazila donijelo mi je smirenje i realne mogućnosti za potpunim resetom. Prihvatila sam filozofiju minimalizma i iako mi je na prvu djelovao nespojiv sa mojim stilom života, polako sam mu se prepustila. Stambeni prostor ispraznila sam od svih nepotrebnih stvari i usrećila mnoge kojima su iste bile zaista potrebne. Time sam stvorila prostor za igru i kreativnost sa tada već dvoje djece. Na posao sam se vratila ispunjena pozitivnom energijom i spremna na nova učenja i početke. Stvorila sam vrijeme samo za posao, ali sam i naučila kako ga ostaviti iza sebe kada radni dan završi. 




Živeći sa manje dobila sam upravo više. Dobila sam ono što uz cjelodnevni rad, bezbrojne obaveze i više novca nisam nikako mogla imati - vrijeme za sebe i svoje najdraže, unutarnju ravnotežu i mir, sreću i zadovoljstvo, te spoznaju o svim blagodatima jednostavnog načina života.



Living with less - my story






Nedjelja je dan za odmor, ali ujedno i pripremu za novi radni tjedan. 
Ovu sam nedjelju, između ostalog, posvetila i radnom kutku - promijenila organizaciju stola, isprintala fotkicu za motivaciju i zapisala sve što me idući tjedan očekuje. Bez planera i zapisivanja obaveza ne bih uspjela sve to poloviti i ovaj starinski način mi itekako pomaže :-)
Bit će puno posla i obaveza, ali polako i temeljito, te dan po dan....




Pripremate li se i vi za novi radni tjedan? Imate li koju posebnu tajnu kako pobijediti nedjeljnu nervozu ili možda preporuku za dobar planer? Pišite!

Želim vam sretan i uspješan novi tjedan!


New week - new goals







Male, ukrasne bundeve preslatki su i neizostavan jesenski dekorativni detalj. 

Kako bi nam se uklopile u veći broj kombinacija, odlučili smo ih ovaj vikend obojati u pastelne tonove.












Volim duge vikende i priliku za ovakvim kreativnim trenucima sa svojim malenim - velikim dječakom.











Imate li ideju za vikend projekte koju biste podijelili s nama?

Weekend project - pastel pumpkins


Obožavam peći domaći kruh! Pravi miris doma jest upravo u trenutku pečenja ovog naizgled prostog, a zapravo tako božanstvenog i ukusnog jela. Ubrzani način života i nedostatak vremena, na žalost, ne dozvoljavaju pripremu domaćeg kruha svaki dan, no upravo zato su ti dani nekako posebni.



Najčešće kruh i peciva pripremam sama, no zajednička priprema ove slane slastice za blagdan Dani kruha postao je tradicija u našem domu. 

Ova godina je posebna jer nam se u pripremi malih krušćića priključila i Stela. Dok je Ivan već znao kako umijesiti tijesto, Stela je oprezno tapkala po brašnu i prstićima utiskivala kružiće u tijesto J.   












U nastavku vam donosim jednostavan i vrlo ukusan recept za pripremu tijesta:
Sastojci:
1,2 kg glatkog brašna
400 g kiselog vrhnja
2 paketa suhog kvasca
1 velika žlica soli
2 dl ulja
4 dl mlijeka
2 jaja 
sjemenke po želji (sezam, chia sjemenke, suncokretove sjemenke, lanene sjemenke, bučine sjemenke)

Priprema:
Brašno, kiselo vrhnje, kvasac, sol, ulje i mlijeko lagano umijesite u jednu smjesu. Ostavite tijesto mirovati na otprilike 2 sata.
Nakon mirovanja, tijesto dodatno izmijesite rukama i pripremite oblike. Možete napraviti više malih krušćića ili razvaljati tijesto u trokutiće koje ćete puniti šunkom i/ili sirom (prema ukusu) i zarolati u klipiće.
Gornji sloj kruha i/ili peciva premažite razmućenim jajetom (ili samo žumanjkom) te posipajte sjemenkama.  
Pecite na 180 stupnjeva 20-ak minuta (ako radite klipiće) ili 40-ak minuta ukoliko radite krušćiće.




Neka dječica izmisle i svoje oblike, bit će ponosni na svoja mala djela kada budu ispečena!

Dobar tek i sretni vam Dani kruha!



Imate li svoj recept za ovu slasticu, pokoju tajnu ili ideju u pripremi koju želite podijeliti, Vaš komentar je dobrodošao! 

Homemade bread

HelloHome © design by Blog Milk